Capetownski Iskaz o Predanju

SADRŽAJ

PREDGOVOR 

PREAMBULAPREAMBULA 

PRVI DIO – LJUBIMO PORADI GOSPODINA: CAPETOWNSKA ISPOVIJED VJERE

1. Ljubimo jer je Bog prvi ljubio nas
2. Ljubimo živoga Boga
3. Ljubimo Boga Oca
4. Ljubimo Boga Sina
5. Ljubimo Boga Duha Svetoga
6. Ljubimo Rijec Božju
7. Ljubimo Božji svijet
8. Ljubimo evandelje Božje
9. Ljubimo narod Božji
10. Ljubimo Božju misiju

DRUGI DIO – SLUŽIMO PORADI GOSPODINA: CAPETOWNSKI POZIV NA DJELOVANJE

UVOD

IIA   Svjedociti o Kristovoj istini u pluralistickom, globaliziranom svijetu

IIB   Graditi Kristov mir u podijeljenom i slomljenom svijetu

IIC   Živjeti Kristovu ljubav medu ljudima drugih vjera

IID  Otkrivati Kristovu volju za evangelizaciju svijeta

IIE  Pozivati Kristovu Crkvu na povratak poniznosti, integritetu i jednostavnosti

IIF  Partnerstvo u tijelu Kristovu za jedinstvo u misiji

ZAKLJUCAK

PREDGOVOR 

Treci Lausannski kongres za evangelizaciju svijeta (Cape Town, 16. – 25. listopad 2010.) okupio je 4200 evandeoskih voda iz 198 zemalja, a diljem svijeta na sastancima i putem Interneta u njemu je sudjelovalo više stotine tisuca drugih. Njegov cilj? Nanovo izazvati globalnu Crkvu da bude svjedok Isusa Krista i cjelokupnog  njegovog ucenja – u svakom narodu, u svim sferama društva, te u svijetu ideja.

Capetownski iskaz o predanju plod je ovog poduhvata. Stoji u povijesnoj liniji, gradeci na Lausannskom zavjetu i Manila manifestu. Sastoji se od dva dijela. Prvi dio izrice biblijska uvjerenja, koja su do nas došla putem Pisma, a drugi je dio poziv na djelovanje.

Kako je uoblicen prvi dio? Najprije se o njemu raspravljalo u Minneapolisu u prosincu 2009., na skupu 18 pozvanih teologa i evandeoskih voda pridošlih sa svih kontinenata. Manja skupina, na celu koje je bio dr. Christopher J. H. Wright, predsjedatelj  Lausannske teološke radne skupine, zamoljena je da pripremi konacni dokument, spreman za predstavljanje na Kongresu.

Kako je uoblicen drugi dio? Opsežan proces slušanja zapoceo je više od tri godine prije pocetka Kongresa. Medunarodni zamjenici direktora Lausannskog pokreta predvodili su konzultacije u svojim regijama, gdje su kršcanski vode zamoljeni da identificiraju glavne izazove za Crkvu. Pojavilo se šest kljucnih pitanja. Ona su (1) odredila program Kongresa i (2) formirala okvir poziva na djelovanje. Proces slušanja nastavljen je i tijekom Kongresa, gdje su Chris Wright i Radna skupina za izjavu vjerno bilježili sve doprinose. Bio je to naporan i monumentalan trud.

Capetownska izjava o predanju bit ce putokaz Lausannskom pokret tijekom iducih deset godina. Nadamo se da ce njegov prorocki poziv na rad i molitvu voditi crkve, misijske organizacije, seminare, kršcane na radnom mjestu, studente u kampusu da ga prihvate i pronadu svoju ulogu u njegovu ostvarenju.

Mnoge doktrinarne izjave potvrduju ono što Crkva vjeruje. Željeli smo ici dalje i povezati vjeru s praksom. Naš je model bio onaj apostola Pavla cije je teološko ucenje konkretizirano u prakticnim napucima. Primjerice, u Kološanima poslanici njegov dubok i prekrasan portret Kristova prvenstva prizemljen je poukom o tome što to znaci biti ukorijenjen u Kristu.

Razlikujemo ono što je u središtu kršcanskog evandelja, tj. temeljne istine u kojima moramo biti jedinstveni, od sekundarnih pitanja, gdje se iskreni kršcani ne slažu u svojoj interpretaciji onoga što Biblija uci ili zahtijeva. Radili smo ovdje na uoblicavanju Lausannskog principa ‘širine unutar granica’, a u prvome su dijelu te granice jasno definirane.

Kroz cijeli taj proces bili smo oduševljeni suradnjom sa Svjetskom evandeoskom alijansom koji je s nama bila partner u svim fazama. Celnici WEA se u potpunosti slažu kako s Ispovijesti vjere tako i Pozivom na djelovanje.

I dok u Lausannskom pokretu govorimo i pišemo iz evandeoske tradicije, potvrdujemo jedinstvo Tijela Kristova, i rado priznajemo da postoje mnogi sljedbenici Gospodina Isusa Krista u drugim tradicijama. Pozdravili smo visoke predstavnike iz nekoliko povijesnih crkava i drugih tradicija kao promatrace u Cape Townu i vjerujemo da Capetownski iskaz o predanju može biti koristan za crkve svih tradicija. Mi ga nudimo u duhu poniznosti.

Koje su naše nade za Capetownski iskaz predanja? Vjerujemo da ce se o njemu govoriti, raspravljati i da ce mu biti pridana težinu kao zajednickoj izjavi globalnog evandeoskog kršcanstva, da ce oblikovati zadatke u kršcanskoj službi, da ce ojacati mislece voda na javnoj sceni, i da ce ucvrstiti inicijative i partnerstva koja ce iz  njega proizaci.

Neka Rijec Božja osvjetljava naš put, neka milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga, i zajedništvo Duha Svetoga budu sa svakim od nas.

S Douglas Birdsall                                                        Lindsay Brown

Izvršni predsjedatelj                                                    Medunarodni direktor

PREAMBULA

Kao clanovi sveopce Crkve Isusa Krista, radosno potvrdujemo svoje predanje Bogu živome i njegovoj spasonosnoj nakani provedenoj po Gospodinu Isusu Kristu. Poradi njega obnavljamo svoje predanje viziji i ciljevima Lausannskog pokreta.

Dvojako je znacenje toga:

Prvo, ostajemo predani zadatku naviještanja svjedocanstva o Isusu Kristu i njegovu nauku po cijelome svijetu. Prvi je Lausannski kongres (1974) sazvan s nakanom evangelizacije svijeta. Medu njegovim glavnim doprinosima Crkvi u svijetu bili su: Lausannski zavjet, nova svijest o broju naroda do kojih evandelje nije doprlo, svježe otkrice holisticke naravi biblijskoga evandelja i kršcanske misije. Drugi Lausannski kongres, u Manili (1989), zaceo je više od 300 strateških partnerstava u evangelizaciji svijeta, ukljucujuci brojna takva partnerstva medu narodima u svim dijelovima svijeta.

I drugo, ostajemo predani temeljnim dokumentima Pokreta – Lausannskom zavjetu (1974), i Manifestu iz Manile (1989). Ovi dokumenti jasno izražavaju temeljne istine evandelja i primjenjuju ih na našu prakticnu misiju na nacine koji su još uvijek relevantni i izazovni. Priznajemo da nismo bili vjerni obvezama preuzetim iz tih dokumenata. No mi te dokumente ipak potvrdujemo i njih se držimo – dok tražimo nacin kako izraziti i primijeniti vjecne istine evandelja u svome naraštaju, u svijetu koji se neprestano mijenja.

STVARNOSTI KOJE SE MIJENJAJU

Gotovo sve se u nacinu na koji živimo, mislimo i odnosimo jedan prema drugome mijenja ubrzanim ritmom. Na dobro ili loše, osjecamo utjecaj globalizacije, digitalne revolucije, i promjenjivo stanje gospodarske i politicke moci u svijetu. Neke od stvari s kojima se suocavamo izazivaju u nama tugu i tjeskobu:  globalno siromaštvo, rat, etnicki sukobi, bolesti, ekološka kriza i klimatske promjene. Medutim, jedna je velika promjena u našemu svijetu razlogom za radost, a to je rast sveopce Kristove Crkve.

Cinjenica da se Treci Lausannski kongres dogada u Africi dokaz je tomu. Najmanje dvije trecine svih kršcana živi danas na kontinentima Juga i Istoka. Sastav našega Kongresa u Cape Townu odražava ovaj  ogroman pomak u svijetu kršcanstva u 20. stoljecu: od Misijske konferencije u Edinburghu 1910. Radujemo se cudesnom rastu Crkve u Africi i radujemo se što su naše africke sestre i braca u Kristu domacini ovog Kongresa. Istovremeno nismo se mogli susresti u Južnoj Africi, a da ne budemo svjesni proteklih godina trpljenja i aparthejda. Zato zahvaljujemo za napredovanje evandelja i suverenu Božju pravednost na djelu u novijoj povijesti, dok se još uvijek hrvemo sa stalno prisutnim zlom i nepravdom. Takvo je dvostruko svjedocanstvo i uloga crkve na svakome mjestu.

U kršcanskoj misiji moramo odgovoriti na stvarnosti svoga naraštaja. Takoder moramo uciti iz te mješavine mudrosti i pogrešaka, uspjeha i neuspjeha, koje smo naslijedili od prijašnjih naraštaja. Poštujemo i žalimo nad prošlošcu i okrecemo se s buducnosti.

NEPROMIJENJENE STVARNOSTI

U svijetu koji ubrzano radi na vlastitom mijenjanju, neke stvari, medutim, ostaju nepromijenjenima. Ove velike istine nude biblijsko opravdanje našemu misijskom djelovanju.

• Ljudska su bica izgubljena. Biblija opisuje temeljnu covjekovu nevolju: stojimo pod pravednim Božjim sudom zbog svojega grijeha i pobune te, bez Krista, ostajemo bez nade.
• Evandelje je dobra vijest. Evandelje nije koncept koji treba svježe ideje, nego je to prica koju treba na svježi nacin ispricati. To je nepromjenjiva prica o tome što je Bog ucinio da spasi svijet, ponajviše u povijesnim dogadajima života, smrti, uskrsnuca i vladavine Isusa Krista. U Kristu je nada.
• Nastavlja se misija Crkve. Božja se misija nastavlja do nakraj zemlje i do kraja svijeta. Doci ce dan kada ce svjetska kraljevstva postati kraljevstvom našega Boga i njegova Pomazanika, i Bog ce prebivati sa svojim otkupljenim covjecanstvom u novome stvorenju. Do toga se dana nastavlja sudjelovanje Crkve u Božjoj misiji, u radosnoj žurbi te u svježim i uzbudljivim mogucnostima u svakome naraštaju, ukljucujuci i naš.

ŽAR NAŠE LJUBAVI

Ova je Izjava uokvirena jezikom ljubavi. Ljubav je jezik saveza. Biblijski savezi, Stari i Novi, izraz su Božje otkupiteljske ljubavi i milosti koja dopire do izgubljenog covjecanstva i iskvarenog stvorenja. One su poziv nama da i mi ljubavlju uzvratimo. Naša se ljubav pokazuje u povjerenju, poslušnosti i žarkom predanju Gospodinu našega zavjeta. Ovako je Lausannski zavjet definirao evangelizaciju: „da cijela Crkva citavom svijetu prenese potpuno evandelje.“ To je još uvijek žar naše ljubavi. Zato obnavljamo svoj zavjet, ponovno potvrdujuci:

• Naša ljubav za potpuno evandelje, kao slavna Božja dobra vijest u Kristu, za svaku dimenziju njegova stvorenja, jer je sve stvorenje bilo opustošeno grijehom i zlom.
• Naša ljubav za cijelu Crkvu, kao narod Božji, otkupljen Kristom iz svakoga naroda na zemlji i sve naraštaje kroz povijest, koji sudjeluje u Božjoj misiji u ovome dobu te ga zauvijek slavi u vremenu koje dolazi.
• Naša ljubav za citavi svijet, koji je tako daleko od Boga, ali tako blizu njegova srca; svijet koji je Bog tako ljubio da je za njegovo spasenje dao svoga Jedinorodenoga Sina.

U zagrljaju te trostruke ljubavi iznova se obvezujemo biti cijela Crkva, da vjerujemo, slušamo i dijelimo potpuno Evandelje, i idemo citavome svijetu, naciniti ucenike medu svim narodima.

PRVI DIO 

LJUBIMO PORADI GOSPODINA CAPETOWNSKA ISPOVIJED VJERE

1. LJUBIMO JER JE BOG PRVI LJUBIO NAS

Božja misija proistjece iz Božje ljubavi. Misija Božjega naroda proistjece iz naše ljubavi za Boga i za sve što Bog ljubi. Evangelizacija svijeta jest izlice Božje ljubavi za nas i po nama. Potvrdujemo prvenstvo Božje milosti, na koju odgovaramo vjerom, ocitovanom u poslušnosti ljubavi. Ljubimo jer je Bog prvi nas ljubio i poslao svog Sina  da bude pomirnica za naše grijehe.[1]

A)  Proroci. Ljubav je ispunjenje Zakona i prvi plod Duha. Ljubav je dokaz da smo nanovorodeni, uvjerenje da Boga poznamo i dokaz da Bog prebiva u nama. Ljubav je nova zapovijed Kristova, koji je rekao svojim ucenicima da ce njihova misija biti vidljiva i uvjerljiva jedino ako poslušaju ovu zapovijed. Nevidljivi se Bog, koji je postao vidljiv po utjelovljenju svojega Sina, objavljuje svijetu jedino kroz kršcansku ljubav jednih prema drugima. Ljubav je bila medu prvinama koje je Pavao zamijetio i pohvalio medu novim vjernicima, zajedno s vjerom i nadom. Ali je ljubav najveca, jer ljubav nikad ne prestaje [2]

B) Takva ljubav nije slaba ili sentimentalna. Ljubav samoga Boga jest vjerna ljubav saveza, predana,samu sebe daje, požrtvovna, jaka i sveta. Buduci da je Bog ljubav, ljubav prožima citavo njegovo bice i sva njegova djela, njegovu pravdu kao i njegovu samilost. Božja se ljubav proteže nad svim njegovim  stvorenjem. Nama je zapovjedeno da ljubimo na nacin koji odražava ljubav Božju u svim tim dimenzijama. To znaci hodati putovima Gospodnjim [3]

C) U oblikovanju našega uvjerenja i našega predanja u kategorijama ljubavi, preuzimamo temeljni i najzahtjevniji od svih biblijskih izazova:

• da ljubimo Gospodina, Boga našega svim srcem, dušom, umom i snagom,
• da ljubimo svoje bližnje (ukljucujuci strance i neprijatelje) kao sebe same,
•  da ljubimo jedni druge kao što je Bog u Kristu ljubio nas, i
• da ljubimo svijet ljubavlju Onoga koji je dao svoga Sina Jedinorodenca da se svijet po njemu spasi [4]

D) Takva je ljubav Božji dar izliven u naša srca, ali je takoder i Božja zapovijed koja zahtijeva poslušnost naše volje. Takva ljubav znaci biti kao Krist: cvrst u ustrajnosti, ali i nježan u poniznosti, odlucan u suprotstavljanju zlu, ali i suosjecajan s patnicima; hrabar u trpljenju i vjeran sve do smrti. Takvu je ljubav uoblicio Krist na zemlji i mjeri je uskrsli Krist u slavi [5]

Potvrdujemo da tako u potpunosti shvacena biblijska ljubav mora biti kljucna oznaka identiteta i zaštitni znak Isusovih ucenika. U odgovoru na Isusovu molitvu i zapovijed ceznemo da to uistinu tako i bude. Žalosno ispovijedamo da precesto to nije tako. Stoga se ponovno obvezujemo uložiti sav napor da bismo živjeli, mislili, govorili i ponašali se na nacin da iskažemo što to znaci hodati u ljubavi – ljubavi prema Bogu, ljubavi jednih za druge i ljubavi prema svijetu.

2. LJUBIMO BOGA ŽIVOGA

Naš Bog koga ljubimo otkriva se u Bibliji kao jedan, vjecan, živi Bog, koji ureduje sve stvari po svojoj suverenoj volji i za svoju spasonosnu svrhu. U jedinstvu Oca, Sina i Duha Svetoga, Bog je jedini Stvoritelj, Vladar, Sudac i Spasitelj svijeta [6] Zato ljubimo Boga – zahvaljujuci mu za naše mjesto u stvaranju, s povjerenjem u njegovu suverenu providnost, s povjerenjem u njegovu pravednost, zahvaljujemo za spas koji nam je priredio.

A) Ljubimo Boga ponad svega drugoga. Zapovjedeno nam je da ljubimo i štujemo jedino živoga Boga. Ali, poput starozavjetnog Izraela, dopuštamo da naša ljubav prema Bogu bude iznevjerena, jer se okrecemo nekomu od bogova ovoga svijeta, bogovima naroda koji nas okružuju. [7] Upadamo u sinkretizam, mamljeni idolima pohlepe, moci i uspjeha, služeci vecma bogatstvu no Bogu. Prihvacamo dominantne politicke i gospodarske ideologije, bez biblijske kritike. U iskušenju smo, pod pritiskom religijskog pluralizma, kompromitirati svoje vjerovanje u Kristovu jedincatost. Trebamo, poput Izraela, cuti prorocki poziv i poziv samoga Isusa na pokajanje, da se odreknemo svega što nije Božje te da se vratimo poslušnoj ljubavi i štovanju samoga Boga.

B) Žarko ljubimo Boga poradi slave njegove. Najveca je motivacija našoj misiji ono isto što pokrece misiju Boga samoga – da jedan pravi, živi Bog bude poznat i proslavi se u cijelomu svome stvoranju. To je Božji krajnji cilj i mora biti naša najveca radost. „Ako Bog želi da se svako koljeno pokloni Isusu i svaki ga jezik prizna, to trebamo i mi željeti. Moramo biti ‘ljubomorni’ (kako to Sveto pismo ponekad izrice) za slavu njegova imena – uznemireni kad ostane nepoznat, povrijedeni kad ga se zanemaruje, ogorceni kad ga se huli, i sve vrijeme zabrinuti i odlucni da mu se oda poštovanje i slava koju zaslužuje. Najviši od svih misijskih poticaja nije ni poslušnost Velikome poslanju (ma kako ono važno bilo), ni ljubav prema otudenim grešnicima koji propadaju (ma kako jak bio taj poticaj, posebice kada razmišljamo o Božjemu gnjevu) nego radije revnost – gorljiva i žarka revnost – na slavu Isusa Krista … Pred tim vrhovnim ciljem kršcanske misije svi nedostojni motivi moraju nestajati i umrijeti.” [8] (John Stott)

Naša bi najveca tuga morala biti cinjenica da se u našemu svijetu živi Bog nije proslavio. Agresivni ateizam odbija živoga Boga. Svjetske religije u svojim praksama zamjenjuju ili iskrivljuju jedinoga pravog Boga. Naš je Gospodin Isus Krist zlostavljan i krivo predstavljen u nekim popularnim kulturama. A lice Boga biblijske objave zaklonjeno je kršcanskim nominalizmom, sinkretizmom i licemjerjem.

Ljubiti Boga usred svijeta koji ga odbija ili iskrivljuje poziva na odlucno ali i ponizno svjedocenje za našega Boga; odlucna ali i milostiva obrana istine evandelja Krista, Sina Božjega i molitveno povjerenje u uvjeravajuce i uvjerljivo djelo njegova Duha Svetoga. Obvezujemo se na takvo svjedocenje, jer ako tvrdimo da ljubimo Boga moramo dijeliti Božji najveci prioritet, a to je da njegovo ime i njegova rijec budu uzvišeni ponad svega.[9]

3. LJUBIMO BOGA OCA

Po Isusu Kristu, Sinu Božjemu – a samo po njemu kao Putu, Istini i Životu – upoznali smo i poceli ljubiti Boga kao Oca. Kao što Duh Sveti svjedoci s našim duhom da smo Božja djeca, tako zajedno s rijecima Isusove molitve i mi vapimo: „Abba, Oce“, i molimo molitvu koju nas je Isus naucio: „Oce naš“. Naša se ljubav prema Isusu koju pokazujemo svojom poslušnošcu susrece s Ocevom ljubavlju za nas, dok se Otac i Sin nastanjuju u nama, u obostranom davanju i primanju ljubavi.[10] Ovaj intiman odnos ima duboke biblijske temelje.

A) Ljubimo Boga kao Oca njegova naroda. Starozavjetni Izrael poznavao je Boga kao Oca, kao Onoga koji ih je stvorio, vodio i odgajao, tražeci od njih poslušnost te ceznuo za njihovom ljubavi, ocitovao suosjecajno praštanje i strpljivu trajnu ljubav.[11] Sve to vrijedi i za nas kao narod Božji u Kristu u našem odnosu s Bogom Ocem.

B) Ljubimo Boga kao Oca, koji je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorodenca za naše spasenje. Kako je velika Oceva ljubav za nas kad se možemo zvati djecom Božjom. Kako je nemjerljiva Oceva ljubav koji ne poštedje svojega jedinoga Sina nego ga predade za sve nas. Ta se Oceva ljubav u davanju zrcali u sebedarnoj ljubavi njegova Sina. Vladao je potpuni sklad izmedu Oca i Sina u djelu pomirenja ostvarenoga na križu, po vjecnome Duhu. Otac je ljubio svijet te je dao svoga Sina, „Sin Božji ljubio me je i predao samoga sebe za mene.“ To jedinstvo Oca i Sina, kako je potvrdio sam Isus, ucestalo odzvanja i kod Pavla u njegovim pozdravima:  „Milost i mir od Boga, Oca našega i Gospodina Isusa Krista, koji sam sebe dade za grijehe naše… po volji Boga i Oca našega, komu slava zauvijek i uvijek. Amen.“[12]

C) Ljubimo Boga kao Oca ciju narav odražavamo i u ciju brigu vjerujemo. U Govoru na gori Isus opetovano ukazuje na našega nebeskog Oca kao model ili žarište našega djelovanja. Kao djeca Božja trebamo biti mirotvorci. Ciniti nam je dobra djela kako bi se naš Otac proslavio. Ljubiti nam je naše neprijatelje kako bi do izražaja došla Božja ocinska ljubav. Davati nam je, moliti i postiti u skrovitosti, samo da naš Otac to vidi. Praštati nam je drugima kao što naš Otac oprašta nama. Ne moramo biti zabrinuti, nego trebamo imati povjerenje u skrb našega Oca za nas. Iz takvog ponašanja, koje proizlazi iz kršcanske naravi, vršimo volju našeg Oca na nebesima, u kraljevstvu Božjemu.[13]

Ispovijedamo da smo cesto zanemarivali istinu Božjega ocinstva svih ljudi i time se lišavali bogatstva svoga odnosa s njime. Iznova se obvezujemo doci Ocu po Sinu Isusu; primiti i odgovoriti na njegovu ocinsku ljubav, živjeti u poslušnosti prema njegovoj ocinskoj stezi, odražavati njegov ocinski lik u cijelomu svome ponašanju i stavovima te vjerovati u njegovu ocinsku brigu bez obzira na okolnosti kroz koje nas on vodi.

4. LJUBIMO BOGA SINA

Bog je zapovjedio Izraelu da Gospodina Boga svojega ljube s iskljucivom privrženošcu. Tako i za nas, ljubav prema Gospodinu Isusu Kristu znaci da trebamo ustrajno tvrditi da je samo on Spasitelj, Gospodin i Bog. Biblija uci da Isus cini ista suverena djela kao i sam Bog. Krist je Stvoritelj svemira, Vladar povijesti, Sudac svim narodima i Spasitelj svih koji se obrate Bogu[14] On je dionik Božjega identiteta u božanskoj jednakosti i jedinstvu Oca, Sina i Duha Svetoga. Baš kao što je Bog pozvao Izraela da ga ljubi u vjeri Saveza, poslušnosti i svjedoka-sluge, i mi potvrdujemo svoju ljubav prema Isusu Kristu povjerenjem u njega, poslušnošcu i naviještanjem.

A) Mi vjerujemo Kristu. Vjerujemo svjedocanstvu evandelja koje tvrdi da je Isus iz Nazareta Mesija, Onaj koga je Bog imenovao i poslao da ispuni jedinstveno poslanje Izraela Staroga zavjeta, da donese blagoslov Božjega spasenja svim narodima, kako je Bog obecao Abrahamu.

• U Isusu, zacetom po Duhu Svetome i rodenom od djevice Marije, Bog je uzeo naše ljudsko tijelo i živio medu nama, u potpunosti Bog i u potpunosti covjek.
• U svome je životu Isus živio u savršenoj vjernosti i poslušnosti prema Bogu. Najavio je i poucavao o Kraljevstvu Božjem te dao uzor svojim ucenicima kako treba živjeti pod Božjom vladavinom.
• U svojoj je službi i znamenjima Isus najavio i ocitovao pobjedu Kraljevstva Božjega nad zlom i zlim silama.
• U svojoj je smrti na križu Isus, umjesto nas, uzeo na sebe naš grijeh, plativši punu cijenu, kaznu i sramotu, pobijedivši smrt i sile zla, ostvarivši pomirenje i otkupljenje cjelokupnog stvorenja.
• Bog je Isusa u njegovu tjelesnom uskrsnucu opravdao i uzvisio, dovršivši i demonstrirajuci punu pobjedu križa, cime je on postao pretecom otkupljenog  covjecanstva i obnovljenog stvorenja.
• Od svoga uzašašca Isus vlada kao Gospodin nad svom poviješcu i stvorenjem.
• O svome ce povratku Isus izvršiti Božji sud, uništiti Sotonu, zlo i smrt te uspostaviti sveopcu Božju vladavinu.

B) Poslušni smo Kristu. Isus nas poziva na uceništvo, na preuzimanje križa i nasljedovanje njega na putu samoodricanja, služenja i poslušnosti. „Ako me ljubite, vršit cete moje zapovijedi“, rekao je. „Zašto li me zovete Gospodine, Gospodine, a ne ucinite ono što kažem?“ Pozvani smo živjeti kao što je Krist živio i ljubiti kao što je Krist ljubio. Ispovijedati Krista zanemarujuci pri tom njegove zapovijedi jest opasna ludost. Isus nas upozorava da ce mnogi koji se na nj pozivaju cineci izuzetna i cudesna znamenja biti od njega odbaceni kao zlocinitelji [15] Pozorno uzimamo u obzir ovo Kristovo upozorenje, jer nitko od nas nije imun na takve strahovite  opasnosti.

C) Mi Krista naviještamo. Jedino u Kristu Bog nam se potpuno i konacno otkrio, i samo po Kristu Bog je postigao spasenje za svijet. Stoga klecimo kao ucenici do nogu Isusa iz Nazareta i zajedno mu s Petrom kažemo: „Ti si Krist, Sin Boga živoga“, a s Tomom priznajemo: „Gospodin moj i Bog moj.“ Iako ga nismo vidjeli, mi ga ljubimo. I radosno se nadamo danu njegova povratka kada cemo ga vidjeti onakva kakav on jest. Do toga se dana pridružujemo Petru i Ivanu navješcujuci da „nema spasenja ni u jednom drugom, jer nema drugog imena pod nebom po kojem nam se treba spasiti.[16]

Iznova se obvezujemo da cemo po citavom svijetu pronositi svjedocanstvo o Isusu Kristu i o cijelomu njegovu nauku, znajuci da možemo biti svjedoci samo ako sami živimo u poslušnosti njegovu nauku.

5. LJUBIMO BOGA DUHA SVETOGA

Mi ljubimo Duha Svetoga u jedinstvu Trojstva, zajedno s Bogom Ocem i Bogom Sinom. On je Duh misije, poslan od Oca poslanja i Sina poslanja, što udiše život i moc u Božju misionarsku Crkvu. Mi ljubimo i molimo za prisutnost Duha Svetoga, jer bez svjedocanstva Duha koji svjedoci za Krista naše je svjedocanstvo uzaludno. Bez uvjeravajucega djela Duha naše je propovijedanje uzaludno. Bez darova, vodstva i sile Duha naša je misija tek ljudski napor. Bez ploda Duha naš je život neprivlacan i ne može odražavati ljepotu evandelja.

A) U Starome zavjetu vidimo Duh da Božji djeluje u stvaranju, u djelima oslobodenja i pravde te u ispunjenju i osnaživanju ljudi za svaku vrstu službe. Duhom ispunjeni proroci gledali su prema dolazecem Kralju i Sluzi ciji ce lik i djelo biti obdareni Božjim Duhom. A gledali su i prema nadolazecem vremenu koje ce biti obilježeno izlicem njegova Duha, koji Božjemu narodu donosi novi život i svježu poslušnost.[17]

B) Na Pedesetnicu je Bog izlio svoga Duha Svetog, kao što je to obecao po prorocima i Isusu. Duh posvecenja u životima vjernika proizvodi plod, a prvi je plod uvijek ljubav. Duh ispunjava Crkvu svojim darima za kojima ‘gorljivo ceznemo’, kao nezamjenjivom snagom za kršcansku službu. Duh nas osnažuje za misiju i za raznolikost dijela i službi. Duh nam omogucuje naviještati i ocitovati evandelje, razabirati istinu, ucinkovito moliti i nadvladavati sile tame. Duh nadahnjuje i prati naše štovanje. Duh jaca i tješi ucenike koji su progonjeni ili im se sudi za njihovo svjedocanstvo o Kristu.[18]

C) Naše je dakle ukljucenje u misiju besmisleno i besplodno ukoliko se odvija bez prisutnosti, vodstva i snage Duha Svetoga. To vrijedi za misiju u svim njenim dimenzijama: evangelizaciji, svjedocenju istine, uceništvu, mirotvorstvu, društvenom angažmanu, etickoj transformaciji, skrbi za stvorenje, nadvladavanju zlih sila, izgonu zloduha, iscjeljivanju bolesnih, patnji i ustrajnošcu u progonima. Sve ono što radimo u Kristovo ime mora biti vodeno i osnaženo Duhom Svetim. Novi zavjet o tome jasno govori, svjedoceci o Ranoj Crkvi i apostolskom nauku. To se i danas ocituje u plodnosti i rastu crkava gdje god Isusovi sljedbenici djeluju s povjerenjem u silu Duha Svetoga, uz stav ovisnosti i išcekivanja.

Nema istinitoga ili potpunoga evandelja i nema autenticne biblijske misije bez osobe, djela i snage Duha Svetoga. Molimo za vecu budnost u vezi ove biblijske istine i za nastojanje da njezino iskustvo bude stvarnost u svim dijelovima Tijela Kristova diljem svijeta. Svjesni smo, medutim, mnogih zloporaba pod krinkom Duha Svetoga, mnogih nacina na koje se razliciti fenomeni prakticiraju i vrjednuju, a nisu dari Duha Svetoga, kako to Novi zavjet jasno naucava. Velika je potreba za dubljim razlucivanjem, za jasnim upozorenjima protiv zabluda, za raskrinkavanjem lažnih i samodopadnih manipulatora koji zloupotrebljavaju duhovne moci za svoje bezbožno bogacenje. Ponad svega, postoji velika potreba za jasnom biblijskom poukom i navještajem, natopljenima poniznom molitvom koja ce opremiti vjernike da razumiju i raduju se u istinskom evandelju te da prepoznaju i odbace lažna evandelja.

6. LJUBIMO RIJEC BOŽJU

Ljubimo Rijec Božju u Svetome pismu Staroga i Novoga zavjeta, ponavljajuci radosno oduševljenje psalmista u Tori: „Ljubim zapovijedi tvoje više no zlato … Oh, kako ljubim tvoj zakon“. Prihvacamo cijelu Bibliju kao Rijec Božju, nadahnutu Duhom Božjim, koji su govorili i pisali ljudski autori. Podredujemo se njezinoj iznimnoj i jedinstvenoj autoritativnosti koja oblikuje naše uvjerenje i ponašanje. Svjedocimo o snazi Rijeci Božje u ostvarenju Božjega spasenja. Potvrdujemo da je Biblija konacno zapisana Rijec Božja koju nije nadmašilo neko daljnje otkrivenje, ali se takoder radujemo tome što Duh Sveti rasvjetljuje um Božjih ljudi, tako da Biblija i dalje na svjež nacin govori Božje istine ljudima svih kultura. [19]

A) Osoba koju Biblija otkriva. Ljubimo Bibliju kao što nevjesta ljubi pismo svoga zarucnika, ne zbog papira na kojemu je ono napisano, nego poradi osobe koja govori kroza nj. Biblija nam daje objavu Božje naravi, karaktera, ciljeva i djela. Ona je glavni svjedok o Gospodinu Isusu Kristu. Citanjem Biblije radosno susrecemo Boga po njegovu Duhu. Naša je ljubav prema Bibliji iskaz naše ljubavi prema Bogu.

B) Pripovijest o kojoj Biblija govori. Biblija pripovijeda sveopcevrijednu pripovijest o stvaranju, padu, otkupljenju u povijesti i novome stvorenju. Ovaj sveobuhvatan narativni prikaz pruža nam koherentan biblijski svjetonazor i oblikuje našu teologiju. U središtu ove pripovijesti nalaze se dogadaji od najvecega znacenja za spasenje: Kristov križ i uskrsnuce, a to je srce evandelja. Ova pripovijest (u Starome i Novom zavjetu) kazuje nam tko smo, zašto smo ovdje i kamo idemo. Ova pripovijest o Božjoj misiji definira naš identitet, pokrece našu misiju i uvjerava nas da je posljedak u Božjim rukama. Ova pripovijest mora oblikovati sjecanje i nadu naroda Božjeg kao i sadržaj njegova evandeoskog navještaja, kako se to prenosi s naraštaja na naraštaj. Mi na svaki nacin moramo Bibliju javno obznaniti, jer njezina je poruka za sve ljude na zemlji. Ponovno se, dakle, predajemo trajnome zadatku prevodenja, širenja i poucavanja Svetoga pisma u svakoj kulturi i jeziku, ukljucujuci i one koje su uglavnom usmene ili nepismene.

C) Istina o kojoj Biblija poucava. Cijela nas Biblija uci cjelovitoj Božjoj namisli, istini za koju Bog želi da je znamo. Mi joj se podredujemo kao istinitoj i pouzdanoj u svemu što tvrdi, jer ona je Rijec Božja – i to Boga koji ne može lagati i nece prevariti. Ona je jasna i dovoljna u otkrivanju puta spasenja. Ona je temelj za upoznavanje i razumijevanje svih dimenzija Božje istine.

Živimo, medutim, u svijetu punome laži i odbacivanja istine. Mnoge kulture ocituju dominantan relativizam koji nijece postojanje apsolutne istine ili mogucnosti spoznavanja. Ako ljubimo Bibliju, onda moramo ustati u obranu njezinih istinitih tvrdnji. Moramo pronaci svježe nacine izricaja biblijskoga autoriteta u svim kulturama. Ponovno se obvezujemo da cemo se založiti za istinu Božje objave, što treba biti dijelom našega rada ljubavi za Rijec Božju.

D) Život koji Biblija zahtijeva. „Rijec je u tvojim ustima i u tvom srcu da je vršiš.“ Isus i Jakov pozivaju i nas da budemo vršitelji Rijeci, a ne samo slušatelji.[20] Biblija prikazuje kvalitetu života koji bi trebao oznacavati vjernika i zajednicu vjernika. Od Abrahama, preko Mojsija, psalmista, prorockih i mudrosnih spisa, od Isusa i apostola, saznali smo da takav biblijski stil života ukljucuje pravdu, suosjecanje, poniznost, poštenje, iskrenost, istinoljubivost, spolnu cistocu, velikodušnost, ljubaznost, samoodricanje, gostoprimstvo, mirotvorstvo, neosvecivanje, cinjenje dobra, praštanje, radost, zadovoljstvo i ljubav – sve zajedno ukljuceno u život obožavanja, slavljenja i vjernosti Bogu.

Ispovijedamo da olako tvrdimo kako ljubimo Bibliju, a da ne ljubimo život kojemu nas ona uci – život  zahtjevne prakticne poslušnosti Bogu po Kristu. Ipak, „ništa ne preporuca evandelje bolje od preobraženih života i ništa ga toliko ne dovodi na zao glas kao osobna nedosljednost. Od nas se zahtijeva ponašati se na nacin koji je dostojan evandelja Kristova, pa cak i ‘ukrasiti’ ga, povecavajuci njegovu ljepotu svetim življenjem.'[21] Stoga, poradi evandelja Kristova ponovno se obvezujemo na dokazivanje naše ljubavi za Rijec Božju po vjeri i poslušnosti. Nema biblijske misije bez biblijskog življenja.

7. LJUBIMO BOŽJI SVIJET

Dijelimo žarku Božju zauzetost za njegov svijet, ljubeci sve što je Bog stvorio, radujuci se Božjoj providnosti i pravednosti u njegovu stvorenju, navješcujuci Radosnu vijest svakome stvorenju i svim narodima, ceznuvši za danom kad ce se zemlja napuniti znanja o slavi Božjoj kao što vode prekrivaju more.[22]

A) Ljubimo svijet Božjega stvorenja. Ta ljubav nije puka sentimentalna naklonost za prirodu (takvu ljubav Biblija nigdje ne zapovijeda), a to je još manje panteisticko obožavanje prirode (što Biblija izricito zabranjuje). Naprotiv, logicni slijed naše ljubavi prema Bogu jest da brinemo za ono što mu pripada. „Zemlja je Gospodnja i sve na njoj.“ Zemlja je Božje vlasništvo, a mi tvrdimo da ga ljubimo i da smo mu poslušni. Mi brinemo za Zemlju, najjednostavnije zato što to pripada Onomu koga zovemo Gospodinom.[23]

Krist je stvorio i otkupio zemlju i on je održava.[24] Ne možemo tvrditi da ljubimo Boga, dok zloupotrebljavamo ono što pripada Kristu po pravu stvaranja, otkupljenja i nasljedstva. Mi brinemo za zemlju i odgovorno se koristimo njezinim bogatim resursima ne prema obrazloženjima svijeta, nego poradi svoga Gospodina. Ako je Isus Gospodin sve zemlje, ne možemo odvojiti naš odnos s Kristom od nacina kojim se odnosimo prema zemlji. Jer, naviještati evandelje koje kaže: „Isus je Gospodin“ znaci naviještati evandelje koje ukljucuje zemlju, buduci da je Kristovo gospodstvo ponad svega stvorenja. Briga za stvorenje stoga je evandeoski zahtjev u surjecju Kristova gospodstva.

Takva ljubav za Božje stvorenje zahtijeva od nas da se pokajemo za svoje sudjelovanje u uništavanju, opustošenju i zagadenju zemljinih resursa, kao i za svoje prešutno priklanjanje toksicnom idolopoklonstvu konzumerizma. Umjesto toga mi se obvezujemo na hitnu i prorocku ekološku odgovornost. Podržavamo kršcane ciji je poseban misijski poziv u zagovaranju i akciji brige za okoliš, kao i one koji su predani pobožnom ispunjenju svojih dužnosti da iz obilja Božjega stvorenja pribave dovoljno resursa za zadovoljenje ljudskih potreba. Podsjecamo se da Biblija obznanjuje Božju otkupiteljsku svrhu za samo stvorenje. Cjelovita misija znaci razlucivanje, naviještanje i življenje biblijske istine koja kaže da je Evandelje – kroz križ i uskrsnuce Isusa Krista – Božja Radosna vijest za pojedince i za društvo te za stvorenje. Sve troje slomljeno je i trpi zbog grijeha, kao što je i sve troje ukljuceno u otkupiteljsku ljubav i Božju misiju; sve troje mora biti dio sveobuhvatne misije Božjeg naroda.

B) Ljubimo svijet naroda i kultura. „Od jednoga covjeka Bog je stvorio sve narode covjecanstva da žive na cijelom licu zemlje.“ Etnicka raznolikost dar je od Boga u stvaranju i bit ce sacuvana u novome stvorenju, kada ono bude oslobodeno od naše pale podjele i suparništva. Naša ljubav za sve narode odražava Božje obecanje o tome da ce on blagosloviti sve narode na zemlji, a odražava i Božje poslanje u stvaranju sebi naroda iz svakoga plemena, jezika, puka i naroda. Mi moramo ljubiti sve ono što je Božjim izborom bilo odredeno za blagoslov, a to ukljucuje sve kulture. Povijesno gledano kršcansko je poslanje bilo instrument u zaštiti i ocuvanju autohtonih kultura i njihovih jezika. Pobožna ljubav, medutim, ukljucuje takoder kriticko razlucivanje, buduci da sve kulture pokazuju ne samo pozitivni dokaz slike Božje u ljudskim životima nego i negativne otiske sotonskih prstiju i grijeha. Ceznemo vidjeti evandelje koje ce biti utjelovljeno i ugradeno u sve kulture, otkupljujuci ih iznutra tako da one mogu prikazati slavu Božju i blistavu Kristovu puninu. Išcekujemo bogatstvo, slavu i sjaj svih kultura koje ce Bog dovesti u svoj grad – otkupljene i ocišcene od svih grijeha, obogacujuci novo stvorenje.[25]

Takva ljubav za sve narode zahtijeva od nas da odbacimo zla rasizma i etnocentrizma te da svaku etnicku i kulturnu skupinu tretiramo s dostojanstvom i poštovanjem, na temelju toga što su oni bili vrijedni u Božjim ocima pri stvaranju i otkupljenju.[26]

Takva ljubav takoder zahtijeva nastojanje da se evandelje obznani medu svim narodima i kulturama. Nema naroda, Židova ili poganina, koji bi bio izuzet iz djelokruga Velikoga poslanja. Evangelizacija je izlijevanje srca koja su ispunjena Božjom ljubavi za one koji ga još ne poznaju.  Sa stidom ispovijedamo da još uvijek postoji mnogo ljudi na svijetu koji još nikada nisu culi poruku o Božjoj ljubavi u Isusu Kristu. Obnavljamo predanje koja je nadahnulo Lausannski pokret od njegova pocetka, obvezujuci se da cemo se koristiti svim mogucim sredstvima kako bi evandelje doprlo do svih naroda.

C) Ljubimo siromahe i patnike u svijetu. Biblija nam govori da Gospodin ljubi sve što je stvorio, podupire slucajeve potlacenih, ljubi stranca, hrani gladne, brine za sirocad i udovice.[27] Biblija takoder pokazuje da Bog želi uciniti sve to kroz ljude kojima je do toga stalo. Bog drži odgovornim posebno one koji su imenovani u politicko ili pravosudno vodstvo u društvu,[28] ali svemu je Božjem narodu zapovjedeno – Zakonom i Prorocima, Psalmima i mudrosnim knjigama, Isusom i Pavlom, Jakovom i Ivanom – da odražava Božju ljubav i pravednost u prakticnoj ljubavi i pravednosti za potrebite.[29] Takva ljubav prema siromašnima zahtijeva ne samo milosrdnu ljubav i djela suosjecanja, nego i ostvarenje pravednosti kroz javno razotkrivanje i suprotstavljanje tlacenju koje iskorištava siromašne. „Ne smijemo se plašiti javnoga razotkrivanja zla i nepravde bilo gdje se oni pojavili.“[30] Sa stidom ispovijedamo cinjenicu da po ovome pitanju ne dijelimo Božju žarku zauzetost, nismo utjelovili Božju ljubav, ne odražavamo Božju narav i ne cinimo Božju volju. Iznova se predajemo zadatku promicanja pravednosti, ukljucujuci i solidarnost i zalaganje za marginalizirane i ugnjetavane. Prepoznajemo tu borbu protiv zla kao dimenziju duhovnoga ratovanja koje se jedino može dobiti kroz pobjedu križa i uskrsnuca u sili Duha Svetoga, uz stalne molitve.

D) Ljubimo svoje bližnje kao sebe. Isus je pozvao svoje ucenike da slušaju ovu zapovijed kao drugu najvecu u Zakonu, ali onda (navod iz istoga poglavlja) radikalno produbljuje  zapovijed „ljubi stranca kao sebe“ u „ljubite svoje neprijatelje.“[31]

Takva ljubav prema bližnjima zahtijeva od nas da odgovorimo svim ljudima iz srca evandelja, u poslušnosti Kristovoj zapovijedi, nasljedujuci Kristov primjer. Ta ljubav prema bližnjima prigrljuje ljude drugih vjera, a proteže se i na one koji nas mrze, klevecu i progone pa cak i ubijaju. Isus nas je ucio da na laži odgovaramo istinom, da onima koji nam cine zlo odgovaramo djelima ljubavi, milosrda i opraštanja, da na nasilje i ubojstva protiv njegovih ucenika odgovorimo samožrtvovanjem kako bismo privukli ljude i razbili lanac zla. Odlucno odbacujemo nasilje kao sredstvo širenja evandelja i odricemo se napasti odmazde i osvete protiv onih koji nam cine nažao. Takva neposlušnost nije u skladu s primjerom i naukom o Kristu u Novome zavjetu.[32] No, istovremeno, naša dužnost ljubavi prema patnji naših bližnjih zahtijeva od nas da tražimo pravdu u njihovo ime kroz odgovarajuce žalbe na pravne i državne vlasti koje djeluju kao Božji sluge u kažnjavanju zlocinitelja.[33]

E) Svijet koji ne ljubimo. Svijet Božjega dobrog stvaranja postao je svijet ljudske i sotonske pobune protiv Boga. Zapovjedeno nam je da ne ljubimo taj svijet grešnih želja, pohlepe i ljudskoga ponosa. S tugom  ispovijedamo da upravo te oznake svjetovnosti tako cesto unakazuju našu kršcansku prisutnost i onemogucuju svjedocanstvo evandelja.[34]

Iznova se obvezujemo ne udvarati se posrnulu svijetu i njegovim prolaznim strastima nego ljubiti citavi svijet onako kao što ga Bog ljubi. Mi dakle ljubimo svijet u svetoj cežnji za njegovim otkupljenjem i obnovom svega stvorenja i svih kultura u Kristu, u cežnji za okupljanjem Božjega naroda iz svih naroda do kraja zemlje te u težnji za okoncanjem sveg razaranja, siromaštva i neprijateljstva.

8. LJUBIMO EVANÐELJE BOŽJE

Kao Isusovi ucenici, mi smo ljudi evandelja. Srž je našega identiteta žudnja za biblijskom Dobrom viješcu o Božjemu djelu spasenja po Isusu Kristu. Ujedinjeni smo svojim iskustvom Božje milosti u evandelju i svojom motivacijom da to evandelje milosti obznanimo citavome svijetu svim raspoloživim sredstvima.

A) Ljubimo dobre vijesti u svijetu loših vijesti. Evandelje govori o strašnom ucinku ljudskoga grijeha, neuspjeha i covjekove potrebe. Ljudska su se bica pobunila protiv Boga, odbacila njegov autoritet i poslušnost njegovoj rijeci. U tome grešnom stanju otudeni smo od Boga, otudeni jedni od drugih i od stvorenoga poretka. Grijeh zaslužuje Božju osudu. Oni koji odbijaju pokajati se i oni koji se „ne pokoravaju evandelju Gospodina našega Isusa Krista bit ce kažnjeni vjecnim uništenjem i udaljeni iz Božje prisutnosti“.[35] Ucinci grijeha i moc zla oštetili su svaku dimenziju ljudske osobnosti (duhovne, fizicke, intelektualne i relacijske). Proželi su kulturni, ekonomski, društveni, politicki i vjerski život kroz sve kulture i sve naraštaje u povijesti. Prouzrocili su nesaglediv jad ljudske rase i štetu Božjemu stvorenju. Na toj turobnoj pozadini biblijsko je evandelje doista jako Dobra vijest.

B) Ljubimo poruku koju nam evandelje iznosi. Evandelje najavljuje kao Dobru vijest povijesna dogadanja koja opisuju život, smrt i uskrsnuce Isusa iz Nazareta. Kao sin Davidov, obecani Mesija Kralj, Isus je Onaj po kojemu je sam Bog uspostavio svoje kraljevstvo i djelovao za spasenje svijeta, omogucujuci svim narodima na zemlji da budu blagoslovljeni, kao što je obecao Abrahamu. Ovako Pavao definira evandelje: „Krist umrije za naše grijehe – po Pismima, i bî pokopan, i treci dan bî uskrišen – po Pismima, i ukaza se Kefi, a zatim Dvanaestorici.“ Evandelje tvrdi da je na Kristovu križu Bog, u osobi svoga Sina i umjesto nas, uzeo na sebe presudu koju naš grijeh zaslužuje. U istome je velikom djelu spasenja, dovršenom, potvrdenom i objavljenom po uskrsnucu, Bog izvojevao odlucujucu pobjedu nad Sotonom, smrcu i svim zlim silama, oslobodio nas od njihove moci i straha, a njih odredio za konacnu propast. Omoguceno je pomirenje vjernika s Bogom i jednih s drugima preko svih granica i neprijateljstava. Po križu je Bog ostvario i svoju nakanu konacnoga pomirenja cjelokupnog stvorenja te nam je u tjelesnom Isusovu uskrsnucu podario prvinu novoga stvorenja. „Bog je u Kristu pomirio svijet sa sobom.“[36] Kako ljubimo evandeosku poruku!

C) Ljubimo sigurnost koju evandelje donosi. Iskljucivo kroz povjerenje u Krista sjedinjeni smo s Kristom po Duhu Svetome te smo ubrojeni u pravednike u Kristu pred Bogom. Buduci da smo opravdani vjerom imamo mir s Bogom i nismo više pod osudom. Primamo oproštenje svojih grijeha. Nanovorodeni smo za živu nadu, sudjelujuci  u životu uskrsloga Krista. Bog nas je posvojio da budemo sunasljednici s Kristom. Postali smo gradani Božjeg naroda Saveza, clanovi Božje obitelji i mjesto Božjega prebivanja. Tako, s povjerenjem u Krista, imamo punu sigurnost spasenja i vjecni život, jer naše spasenje u konacnici ovisi, ne o nama, nego o Kristovu djelu i Božjem obecanju. „Ništa nas u svemu stvorenju nece moci rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.“[37] Kako ljubimo obecanja koja evandelje donosi!

D) Ljubimo obnovu koju evandelje stvara. Evandelje je Božja životno obnoviteljska snaga koja je na djelu u svijetu. „To je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje.“[38] Samo je vjera sredstvo po kojemu se primaju blagoslov i sigurnost evandelja. Spasonosna vjera, medutim, nikada ne ostaje sama, nego se nužno ocituje u poslušnosti. Kršcanska poslušnost jest „vjera koja se izražava kroz ljubav.“[39] Nismo spašeni po dobrim djelima, ali nakon što smo primili spasenje po milosti „stvoreni smo u Kristu Isusu da bismo cinili dobra djela.“[40] „Vjera sama po sebi, ako je ne prate djela, mrtva je.“[41] Pavao sagledava eticku transformaciju koju evandelje ostvaruje kao djelo Božje milosti – one milosti koja je omogucila naše spasenje prvim Kristovim dolaskom te one milosti koja nas uci živjeti eticki u svjetlu njegova Drugog dolaska.[42] Za Pavla je ‘slušati evandelje’ znacilo uzdati se u milost, ali i biti poucen milošcu.[43] Pavlov je misijski cilj bio dovesti „poslušnosti vjere“ sve narode.[44] Ovaj snažno naglašen jezik saveza veoma podsjeca na Abrahama. Povjerova Abraham Božjemu obecanju, što mu se ubrojilo u pravednost, a zatim posluša Božju zapovijed iskazujuci time svoju vjeru. „Vjerom Abraham … posluša.“[45] Pokajanje i vjera u Isusa Krista prva su djela poslušnosti pozivu evandelja, a trajna poslušnost Božjim zapovijedima nacin je življenja za koji nas evandelje osposobljuje, kroz posvecenje Duhom Svetim.[46] Poslušnost je stoga živi dokaz spasonosne vjere i njezin živi plod. Poslušnost je i test naše ljubavi prema Isusu. „Tko ima moje zapovijedi i drži ih, on me ljubi.“ [47]“A po ovome znamo da ga poznajemo: ako njegove zapovijedi držimo.“[48] Kako ljubimo snagu evandelja!

9. LJUBIMO NAROD BOŽJI

Narod Božji predstavlja one iz svih naraštaja i svih naroda koje je Bog u Kristu uzljubio, izabrao, pozvao, spasio i posvetio kao narod za sebe – da sudjeluju u Kristovoj slavi kao gradani novoga stvaranja. Bog je nama – kao onima koje je ljubio od vjecnosti u vjecnost, kroz svu našu burnu i buntovnu povijest – zapovjedio da ljubimo jedan drugoga. Jer je „Bog tako ljubio nas, da i mi trebamo ljubiti jedni druge,“ a time „biti nasljedovatelji Božji … i živjeti život ljubavi baš kao što je Krist nas ljubio i predao samoga sebe za nas.“ Ljubav jednih za druge u Božjoj obitelji ne samo da je poželjna mogucnost nego i neizbježna zapovijed. Takva ljubav prvi je dokaz poslušnosti evandelju i mocan pokretac svjetske misije.[49]

A) Ljubav poziva na jedinstvo. Isusova zapovijed koja kaže da njegovi ucenici trebaju ljubiti jedan drugoga povezana je s njegovom molitvom da budu jedno. I zapovijed i molitva misijski su usmjerene – „Da bi svijet znao da su moji ucenici“ i da „bi svijet znao da si me ti [Otac] poslao“.[50] Kad su kršcanski vjernici ujedinjeni u ljubavi preko granica svjetskih neiskorjenjivih podjela – granica rase, boje kože, društvenog sloja, ekonomskih prednosti ili politicke pripadnosti – to je najuvjerljiviji znak istine evandelja. Medutim, malo je toga što tako uništava naše svjedocanstvo kao kršcani koji odražavaju i šire te podjele medu sobom. Hitno tražimo novu globalnu suradnju u Tijelu Kristovu na svim kontinentima, ukorijenjenu u dubokoj medusobnoj ljubavi, medusobnom podlaganju i dramaticnom ekonomskom dijeljenju bez paternalizma ili nezdrave ovisnosti. Tražimo to ne samo zato da bismo iskazivali svoju ljubav jedan naspram drugomu ne samo rijecima nego i poradi imena Kristova i Božje misije u svijetu.

B) Ljubav poziva na iskrenost. Ljubav govori istinu milosti. Nitko nije više ljubio narod Božji od Izraelovih proroka i samoga Isusa. Ipak, nitko ih nije i iskrenije suocio s istinom o njihovu neuspjehu, idolopoklonstvu i pobuni protiv Gospodina njihova Saveza. Cineci tako, proroci su pozivali narod Božji na pokajanje, kako bi im moglo biti oprošteno i kako bi mogli biti vraceni u službu Božje misije. Iz istog se razloga taj glas prorocke ljubav mora cuti i danas.

Takva iskrenost povezana s ljubavlju poziva nas da se u pokajanju vratimo pobožnom životu poniznosti, integriteta i jednostavnosti žrtve. Moramo se odreci idolopoklonstva aroganciji, manipuliranom uspjehu i potrošackoj pohlepi koje zavodi mnoge od nas, a i naše vode. Naša ljubav prema Crkvi Božjoj uzrokuje bolnu tugu zbog naše nakaznosti koja tako izoblicuje lice našega dragog Gospodina Isusa Krista i skriva njegovu ljepotu od svijeta – od onoga svijeta koji je ocajno potrebit njegove prisutnosti.

C) Ljubav poziva na solidarnost. Ljubiti jedan drugoga ukljucuje posebnu skrb za one koji su  proganjani i nalaze se u zatvoru zbog svoje vjere i svjedocanstva. Ako jedan dio tijela pati, pate svi dijelovi tijela s njime. Svi smo mi, kao i Ivan, „suzajednicari u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu.“[51] Obvezujemo se da cemo sudjelovati u trpljenju dionika Tijela Kristova u citavome svijetu informiranjem, molitvom, zagovaranjem te drugim sredstvima potpore. Takvo sudjelovanje, medutim, ne vidimo samo kao cin sažaljenja, nego kao i želju da saznamo o cemu Crkva koja trpi može pouciti i dati onim dijelovima Tijela Kristova koji ne pate na isti nacin. Upozoreni smo na to da crkva koja se osjeca ugodno u svome bogatstvu i samodostatnosti može, poput laodicejske crkve, postati crkvom na koju ce Isus gledati kao na crkvu koja je slijepa i ne vidi svoje vlastito siromaštvo, i u kojoj se on osjeca kao strancem pred vratima[52]

Isus poziva sve svoje ucenike da zajedno, kao jedna obitelj medu svim narodima, budu pomireni u zajedništvu u kojemu je njegova pomirujuca milost razrušila sve grešne podjele. Ta je Crkva zajednica milosti, poslušnosti i ljubavi u zajedništvu Duha Svetoga, u kojoj se ogledaju slavna Božja svojstva i Kristove milostive znacajke te prikazuje Božja mnogostruka mudrost. Crkva je – kao najocitiji sadašnji izricaj Kraljevstva Božjega – zajednica pomirenih vjernika koji ne žive više za sebe, nego za Spasitelja koji ih je ljubio i sebe dao za njih.

10. LJUBIMO BOŽJU MISIJU

Predani smo svjetskoj misiji, jer se ona nalazi u središtu našega razumijevanja Boga, Biblije, Crkve, ljudske povijesti i konacne buducnosti. Cijela Biblija otkriva Božju nakanu o tome da sve na nebu i zemlji dovede u jedinstvo pod Kristom, sve pomirivši kroz krv njegova križa, na hvalu slave Božje i milosti. U ispunjenju svoje misije Bog ce preobraziti ovo stvorenje razoreno grijehom i zlom u novo stvorenje u kojemu više nece biti grijeha ili prokletstva. Bog ce ispuniti svoje obecanje dano Abrahamu da ce blagosloviti sve narode na zemlji, kroz evandelje Isusa, Mesije, koji je od potomstva Abrahamova. Bog ce preobraziti slomljeni svijet u kojemu žive narodi što su raspršeni po Božjoj osudi  u novo covjecanstvo koje ce biti otkupljeno krvlju Kristovom iz svakoga plemena, naroda, zemlje i jezika te okupljeno u štovanju Boga našega i Spasitelja. Bog ce dokinuti vladavinu smrti, propadljivosti i nasilja kada se Krist vrati da utvrdi svoju vjecnu vladavinu života, pravde i mira. Tada ce Bog, Emanuel, prebivati s nama, i kraljevstvo svijeta postat ce Kraljevstvo Gospodina našega i Pomazanika njegova i on ce kraljevati zauvijek.[53]

A) Naše sudjelovanje u Božjoj misiji. Bog poziva svoj narod na sudjelovanje u njegovoj misiji. Crkva u svim narodima – po Kristu Isusu – stoji u slijedu s Božjim narodom u Starome zavjetu. S njime smo pozvani po Abrahamu i poslani smo biti na blagoslov i svjetlo narodima. S njim smo pozvani po Zakonu i Prorocima biti suobliceni  u zajednicu svetosti, suosjecanja i pravde u svijetu grijeha i patnje. Otkupljeni smo križem i uskrsnucem Isusa Krista te osnaženi Duhom Svetim za svjedocenje o onome što je Bog ucinio u Kristu. Crkva postoji da štuje i proslavlja Boga za svu vjecnost te da sudjeluje u obnoviteljskoj Božjoj misiji u povijesti. Naša misija u potpunosti proizlazi iz Božje misije, obraca se cijelomu Božjem stvorenju i u svome se središtu temelji na otkupiteljskoj pobjedi na križu. To je narod kojemu pripadamo, ciju vjeru ispovijedamo i u cijoj misiji sudjelujemo.

B) Integritet naše misije. Izvor naše cjelokupne misije jest ono što je Bog ucinio u Kristu za otkupljenje cijeloga  svijeta, ono što nam je objavljeno u Bibliji. Naš je evangelizacijski zadatak obznaniti Dobru vijest svim narodima. Svijet u kojemu živimo – svijet grijeha, patnje, nepravde i nereda u stvorenju – surjecje je svekolike naše misije. Bog nas šalje u taj svijet da ljubimo i služimo poradi Krista. Naše misija stoga mora odražavati integraciju evangelizacije i predanoga angažmana u svijetu, jer cjelokupna biblijska objava Božjega evandelja nalaže oboje.

„Sama evangelizacija jest naviještanje povijesnoga i biblijskog Krista kao Spasitelja i Gospodina, s nakanom poticanja ljudi da mu pristupe i budu pomireni s Bogom … rezultati evangelizacije ukljucuju poslušnost Kristu, prikljucenje njegovoj Crkvi i odgovorno služenje u svijetu … tvrdimo da su evangelizacija i društvenopoliticki angažman sastavnice naše kršcanske dužnosti. I to stoga što oboje predstavlja nužan iskaz našega nauka o Bogu i covjecanstvu, naše ljubavi za bližnje te poslušnosti prema Isusu Kristu … spasenje koje naviještamo mora u cijelosti preobražavati naše osobne i društvene odgovornosti. Vjera bez djela je mrtva.'[54]

„Integralna misija jest naviještanje i obznanjivanje evandelja. Ne radi se samo o tome da se evangelizacija i društveni angažman ostvaruju jedno pored drugog. Umjesto toga, u cjelovitoj misiji naš navještaj ima društvene posljedice, buduci da pozivamo ljude na ljubav i pokajanje u svim podrucjima života. I naš društveni angažman ima evangelizacijske posljedice, buduci da naviještamo obnoviteljsku milost Isusa Krista. Zanemarimo li svijet, izdajemo Rijec Božju koja nas šalje služiti svijetu. Zanemarimo li Rijec Božju, nemamo što donijeti svijetu.'[55]

Obvezujemo se na integralno i dinamicko ostvarenje svih dimenzija misije na koje Bog poziva svoju Crkvu. Bog nam zapovijeda da svim narodima obznanimo istinu o Božjoj objavi, kao i evandelje o spasiteljskoj milosti Božjoj po Isusu Kristu, pozivajuci sve narode na pokajanje, vjeru, krštenje i poslušno uceništvo. Bog nam zapovijeda da odražavamo njegovu narav kroz samilosnu skrb za potrebite te ocitujemo vrijednosti i moc Božjega kraljevstva u zauzimanju za pravdu i mir te u skrbi za Božje stvorenje.

U odgovoru na Božju bezgranicnu ljubav za nas u Kristu i iz naše ljubavi za njega iznova se posvecujemo, uz pomoc Duha Svetoga, u potpunosti poštivati sve što Bog zapovijeda, uz samoodricajucu poniznost, radost i odvažnost. Obnavljamo ovaj zavjet s Gospodinom koga ljubimo, jer je on prvi ljubio nas.

DRUGI DIO

SLUŽIMO PORADI GOSPODINA: CAPETOWNSKI POZIV NA DJELOVANJE

UVOD

Naš savez s Bogom povezuje ljubav i poslušnost. Bog se raduje kad vidi ‘naša djela koja proistjecu iz vjere’ i naš ‘rad potaknut ljubavlju’,[56] jer smo ‘njegovo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.’[57]

Kao clanovi svjetske Crkve Isusa Krista, nastojali smo slušati Božji glas po Duhu Svetome. Slušali smo njegov glas koji je do nas došao po njegovoj pisanoj Rijeci u izlaganju poslanice Efežanima, i po glasovima njegova naroda širom svijeta. Naših šest glavnih tema kongresa pruža okvir za razumijevanje izazova s kojima se susrece Kristova Crkva širom svijeta, kao i naše prioritete za buducnost. Pod tim ne mislimo da su ove obveze jedine koje Crkva treba uzeti u obzir, ili da su prioritetiu cijelom svijetu isti.

IIA Svjedociti o Kristovoj istini u pluralistickom, globaliziranom svijetu

1. Istina i osoba Isusa Krista

Isus Krist je kozmicka istina. Buduci da Isus jest istina, istina u Kristu je (i) osobna i propozicionalna, (ii) univerzalna i kontekstualna, (iii) konacna i sadašnja.

2. Istina i izazov pluralizma

Kulturni i religijski pluralizam je cinjenica i kršcani su, primjerice u Aziji, s tim živjeli kroz stoljeca. Sve religije tvrde da je njihov put, put istine. Vecina ce nastojati poštivati izazovne tvrdnje drugih vjera i živjeti zajedno s njima. Medutim postmoderni, relativisticki pluralizam je drukciji. Njegova ideologija nijece apsolutnu ili univerzalnu istinu. Iako tolerira tvrdnje o istini, na njih gleda više kao na kulturološki konstrukt. (Ova pozicija je logicki samodokidajuca jer kao jedna apsolutna istina tvrdi da ne postoji jedna apsolutna istina.) Takav pluralizam ‘toleranciji’ pripisuje vrhovnu vrijednost, no može poprimiti i nasilne forme u zemljama u kojima sekularizam ili agresivni ateizam reguliraju javnu scenu.

3. Istina na radnom mjestu

Biblija nam pokazuje Božju istinu o ljudskom radu kao djelu Božje dobre nakane sa stvorenjem. Biblija cijeli naš radni vijek vidi kao dio službe, dok služimo Bogu u razlicitim zvanjima. Nasuprot tome, lažna podjela na ‘sveto i svjetovno’ prožela je razmišljanje i djelovanje Crkve. Ova podjela nam govori da vjerske aktivnosti pripadaju Bogu, a druge djelatnosti ne. Vecina kršcana veci dio svog vremena provodi na poslu za koji mogu misliti da je od male duhovne vrijednosti (tzv. svjetovni rad). Ali Bog je Gospodar cjelokupnog života. ‘Što god radite, cinite to zdušno kao Gospodinu, a ne kao ljudima’,[58] rekao je Pavao robovima na poganskom radnom mjestu.

Unatoc ogromnih evangelizacijskih i transformacijskih prilika na radnom mjestu, gdje odrasli kršcani imaju najviše veze s ne-kršcanima, malo je crkava s vizijom za opremanje svojih ljudi da iskoriste te prilike. Nismo uspjeli razumjeti da je rad po sebi biblijski i istinski znacajan, kao što nismo uspjeli dovesti cijeli život pod Kristovo gospodstvo.

4. Istina i globalizirani mediji

Obvezujemo se na obnovljeni kriticki i kreativni angažman u medijima i tehnologiji, kao djela zastupanja istine Isusa Krista u našim kulturama obilježenim medijima. Moramo to uciniti kao Božji ambasadori istine, milosti, ljubavi, mira i pravde.

5. Istina i umjetnost u misiji

Posjedujemo dar kreativnosti, jer smo nositelji Božje slike. Umjetnost u svojim razlicitim oblicima sastavni je dio onoga što cinimo kad kao ljudi odražavamo nešto od ljepote i istine o Bogu. Umjetnici, kad daju najbolje od sebe, promicatelji su istine i tako umjetnost predstavlja jedan od važnih nacina na koji možemo govoriti istinu evandelja. Drama, ples, prica, glazba i vizualna slika mogu biti izrazi, kako stvarnosti naše slomljenosti, tako i nade koja je utemeljena u evandelju koje najavljuje obnovu svega.

U svijetu misije, umjetnost je još neiskorišten resurs. Snažno poticemo vece sudjelovanje kršcana u umjetnosti.

6. Istina i nove tehnologije

Ovo je stoljecu naširoko poznato kao “stoljece biotehnologije”, s napretkom u svim novim tehnologijama (bio-, info-, digitalna i nano- te virtualna stvarnost, umjetna inteligencija i robotika). To ima duboke implikacije za Crkvu i misiju, posebice u odnosu na biblijske istine o tome što znaci biti covjek. Moramo autenticno promicati kršcanske odgovore i prakticno djelovati na podrucju javnih politika kako bi se osiguralo da se tehnologija ne koristi za manipulaciju, iskrivljavanje i uništavanje, vec da se sacuva i bolje ispuni naša ljudskost, kao onih koje je Bog stvorio na svoju sliku. Pozivamo da:

 7. Istina i javnost

Meduovisna podrucja vlasti, poslovnog sektora i akademske zajednice imaju jak utjecaj na vrijednosni sustav svakoga naroda i, ljudski govoreci, definiraju slobodu Crkve.

IIB Graditi Kristov mir u podijeljenom i slomljenom svijetu

1. Mir koji je Krist ostvario

Pomirenje s Bogom je neodvojivo od pomirenja jednih s drugima. Krist, koji je naš mir, ostvario je mir po križu, i propovijedao mir podijeljenom svijetu Židova i pogana. Jedinstvo Božjeg naroda je istovremeno cinjenica (‘on od dvoga nacini jedno’) i zadatak (‘uložite svaki napor da sacuvate jedinstvo Duha svezom mira’). Božji plan integracije cjelokupnog stvorenja u Kristu uoblicen je etnickim pomirenjem Božjeg novog covjecanstva. Takva je snaga evandelja kao što je obecano Abrahamu.[60]

Potvrdujemo da, iako židovski narod nije stran Božjim savezima i obecanjima, kako Pavao opisuje pogane, on još uvijek treba pomirenja s Bogom po Kristu Isusu. Nema razlike, rekao je Pavao, izmedu Židova, i pogana kako u grijehu, tako ni u spasenju. Samo u i po križu mogu i imati pristup Bogu Ocu po jednom Duhu.[61]

Pomirenje s Bogom i jednih s drugima takoder predstavlja temelj i poticaj za traženje pravednosti koju Bog ocekuje, i bez koje, kaže Bog, ne može biti mira. Istina i trajno pomirenje zahtijeva priznavanje prošlih i sadašnjih grijeha, pokajanje pred Bogom, ispriku povrijedenima, kao i traženje i davanje oproštenja. Ono takoder ukljucuje opredjeljenje Crkve da traži pravdu i nadoknadu,

2. Kristov mir u etnickom sukobu

Etnicka raznolikost je Božji dar i plan za njegovo stvorenje.[62] Ona je uneredena ljudskim grijehom i ponosom, a rezultira zbunjenošcu, svadi, nasilju i ratovima medu narodima. No, etnicka ce raznolikost biti sacuvana u novom stvorenju, kada ce se ljudi iz svakoga naroda, plemena, naroda i jezika okupiti kao otkupljeni narod Božji.[63] Priznajemo da cesto nismo uzimali ozbiljno etnicki identitet i vrednovali ga onako kako to Biblija cini, u stvaranju i otkupljenju. Nismo poštivali etnicki identitet drugih i ignorirali smo duboke rane koje takvo dugorocno nepoštivanje uzrokuje.

S tugom i sramotom priznajemo sudjelovanje kršcana u nekim od najdestruktivnijih okolnosti etnickog nasilja i ugnjetavanja, kao i tužni muk velikih dijelova Crkve, kada se takvi sukobi dogadaju. Te situacije ukljucuju povijest i ostavštinu rasizma i crnog ropstva; holokaust nad Židovima; aparthejd, etnicko cišcenje, medukršcanska sektaška nasilja, desetkovanje autohtonih naroda, meduvjerska, politicka i etnicka nasilja, patnja Palestinaca, ugnjetavanje kasti i plemenski genocid. Kršcani koji, svojim djelovanjem ili nedjelovanjem pridodaju slomljenosti svijeta, ozbiljno ugrožavaju naše svjedocanstvo o evandelju mira. Stoga:

Ako evandelje nije duboko ukorijenjeno u okolnosti, na nacin da izaziva i mijenja temeljne svjetonazore i sustave nepravde, onda se, kad dode zao dan, kršcanska vjera odbacuje kao neželjeni plašt, a ljudi se vracaju neobnovljenim lojalnostima i djelima. Evangelizacija bez discipline, ili probudenje bez radikalne poslušnosti Kristovim zapovijedima, nisu samo manjkavi, vec su i opasni.

Ceznemo za danom kad ce Crkva biti najsvjetliji model etnickog pomirenja i najaktivniji zagovornik razrješavanja sukoba.

3. Kristov mir za siromašne i potlacene

Biblijski temelj našem opredjeljenju za traženja pravde i šaloma za potlacene i siromašne, sažet je u Capetownskom iskazu vjere, odjeljak 7 (c). Na toj osnovi, ceznemo za ucinkovitijim kršcanskim djelovanjem u:

Ropstvu i trgovini ljudima

Danas, diljem svijeta, postoji više ljudi u ropstvu (njihov se broj procjenjuje na 27 milijuna) nego prije 200 godina kada se Wilberforce borio za ukidanje transatlantske trgovine robljem. Procjenjuje se da samo u Indiji postoji 15 milijuna porobljene djece. Kastinski sustav tlaci niže kastinske skupine i iskljucuje Dalite. No, nažalost i sama je kršcanska Crkva na mnogim mjestima zaražena istim oblicima diskriminacije. Udruženi glas globalne Crkva mora se cuti u znak prosvjeda protiv onoga što je zapravo jedan od najstarijih svjetskih sustava ropstva. No, ako takvo globalno zagovaranje želi biti autenticno, Crkva sama mora odbaciti svaku nejednakost i diskriminaciju u sebi.

Raznim razlozima potaknute, do sada u povijesti nevidene migracije, dovele su do trgovine ljudima na svim kontinentima, rasprostranjeno je porobljavanje žena i djece u trgovini seksom, kao i zlostavljanju djece putem rada ili novacenjem u vojne postrojbe.

Siromaštvo

Prihvacamo svjedocanstvo cijele Biblije, koja nam pokazuje Božju želju, kako za sustavnom ekonomskom pravednošcu tako i za osobnim suosjecanjem, poštivanjem i darežljivošcu prema siromašnima i potrebitima. Radujemo se što se ovo veliko biblijsko ucenje sve više integrira u naše misijske strategije i praksu, kao što je to bilo u ranoj Crkve i kod apostola Pavla.[64]

4. Kristov mir za osobe s invaliditetom

Osobe s invaliditetom cine jednu od najvecih manjinskih grupa na svijetu. Procjenjuje se da ih je više od 600 milijuna. Vecina živi u nerazvijenim zemljama, te su stoga medu najsiromašnijima od siromašnih. Iako su tjelesna ili mentalna oštecenja dio njihova svakodnevnog iskustva, vecina je takoder onemogucena društvenim stavovima, nepravdom i nemogucnošcu pristupa resursima. Služenje osobama s invaliditetom ne završava medicinskom njegom ili socijalnom pomoci, vec ukljucuje i borbu uz njih i one koji se za njih brinu, njihove obitelji, za ukljucenost i ravnopravnost, kako u društvu, tako i u Crkvi. Bog nas poziva na uzajamno prijateljstvo, poštivanje, ljubav i pravdu.

5. Kristov mir za njegovo trpece stvorenje

Naši biblijski mandat u odnosu na Božje stvorenje nalazi se u Capetownskom iskazu vjere, sekcije 7 (A). Sva su ljudska bica pozvana biti upravitelji obilnog bogatstva Božjeg dobrog stvorenja. Ovlašteni smo ostvarivati pobožno gospodarenje nad njim za dobrobit ljudskog blagostanja i potreba, primjerice u poljoprivredi, ribarstvu, rudarstvu, proizvodnji energije, inženjeringu, gradevinarstvu, trgovini, medicini. Cineci to, takoder smo pozvani brinuti se za zemlju i sva njezina stvorenja, jer zemlja pripada Bogu, a ne nama. Cinimo to za Gospodina Isusa Krista, koji je stvoritelj, vlasnik, održavatelj, otkupitelj i nasljednik svega stvorenoga.

Žalimo nad rasprostranjenom zloporabom i uništavanjem zemljinih resursa, ukljucujuci i njezinu biološku raznolikost. Vjerojatno najozbiljniji i najhitniji izazov s kojim se danas suocava fizicki svijet je prijetnja klimatskih promjena. To ce nesrazmjerno utjecati na one u siromašnim zemljama, jer ce tamo klimatski ekstremi biti najizraženiji, a takoder postoji i najmanja mogucnosti prilagodbe na njih. O svjetskom siromaštvu i klimatskim promjenama treba zajednicki progovoriti i na njih reagirati jednakom hitnošcu.

IIC ŽIVJETI KRISTOVU LJUBAV MEÐU LJUDIMA DRUGIH VJERA

1. “Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga” ukljucuje osobe drugih vjera.

U svjetlu izjave Capetownskog iskaza vjere u sekciji 7 (d), odgovaramo na naš visoki poziv ucenika Isusa Krista uvidanjem da su ljudi drugih vjera naši bližnji u biblijskom smislu. Oni su ljudska bica stvorena na sliku Božju, koje Bog ljubi, a za cije grijehe je Krist umro. Nastojimo ih, ne samo vidjeti kao svoje bližnje, vec, u pokornosti Kristu, biti njima bližnji. Pozvani smo biti blagi, ali ne naivni, uvidavni ali ne lakovjerni, biti oprezni na moguce prijetnje s kojima se možemo suociti, ali ne ovladani strahom.

Pozvani smo širiti Radosnu vijest, ali ne na nedostojan nacin prozelitizma. Evangelizacija, što ukljucuje uvjerljivo racionalno argumentiranje, slijedeci primjer apostola Pavla, je ‘iskreno i otvoreno naviještanje evandelja koje ostavlja slušateljima da o tome potpuno slobodno donesu svoju odluku. Želimo biti osjetljivi na ljude drugih vjera te odbacujemo svaki pristup koji bi ukljucivao nasilno preobracanje.’[67] Prozelitizam je, s druge strane, pokušaj da se drugog prisili da postane ‘jedan od nas’, da ‘prihvati našu religiju’, ili pak da ‘se pridruži našoj denominaciji.’

2. Kristova nas ljubav poziva na trpljenje, a ponekad i na umiranje za evandelje

U našoj je misijskoj zauzetosti kao Kristovih svjedoka ponekad potrebno trpjeti, kao što su trpjeli apostoli i proroci Staroga zavjeta.[69] Spremnost na trpljenje je gorki test iskrenosti naše misije. Bog može koristiti trpljenje, progon i muceništvo za unaprjedenje misije. ‘Krist je obecao posebnu cast muceništvu.’[70] “Mnogi kršcani koji žive u udobnosti i blagostanju trebaju iznova cuti Kristov poziv da budu spremni trpjeti za njega. Jer, mnogi vjernici žive usred takvoga trpljenja kao cijene svjedocanstva za Isusa Krista u neprijateljskoj religijskoj kulturi. Neki su doživjeli mucenicku smrt voljene osobe, sami izdržali mucenje ili progonstvo zbog svoje vjerne poslušnosti, ali i dalje ljube one koji su ih tako povrijedili.